Rana je mehaničko oštećenje tjelesnih tkiva. Može biti mala ili velika, benigna ili opasna po život. Manje kožne lezije, čak i one koje se gnoje, mogu se liječiti kod kuće, ali s ozbiljnima je teško samostalno se nositi. U takvim situacijama postavlja se pitanje kako liječiti gnojne rane. To bi trebao učiniti kvalificirani stručnjak, ponekad u bolničkom okruženju.
Faze u cijeljenju rana i uvjeti za nastanak gnojnih procesa
U procesu nastanka i cijeljenja rane razlikuju se 3 faze:
- upala;
- regeneracija;
- stvaranje ožiljaka i epitelizacija.
Gnojenje rane može se razviti samo pod određenim uvjetima:
- u prisustvu stranih tijela, mrtvog tkiva ili nakupljene krvi, limfe;
- kada su patogeni mikrobi prisutni u dovoljnoj količini.
Liječenje u fazi upale
Liječenje gnojnih rana provodi se prema fazama procesa koji se odvijaju na mjestu oštećenja tkiva. U prvoj fazi uklanja se gnoj i nekrotično tkivo, smanjuje se edem i oslobađa tekućina iz malih krvnih žila koje nastaju tijekom upale (eksudacija). Paralelno s tim procesima bore se protiv mikroorganizama.
Primjena masti i enzimska terapija
U prvoj fazi preporučljivo je liječiti gnojne rane hidrofilnim vodotopivim mastima koje sadrže antibiotike, kao što su Levosin, Levomekol, Mafenida acetat. Nanose se na sterilne salvete i fiksiraju, dovoljan je jedan oblog dnevno. Liječenje gnojnih rana ubrzava se primjenom enzimske terapije, koja pomaže u uklanjanju mrtvog tkiva. Danas se proizvode masti koje sadrže i antibiotike i proteolitičke enzime. Na primjer, jugoslavenski lijek Iruksol sadrži kloramfenikol (antiseptik) i pentidazu (enzim).
Korištenje antiseptičkih otopina
Osim masti, u kirurgiji se koriste i antiseptičke otopine (vodikov peroksid, furacilin itd.). Međutim, studije koje su u tijeku otkrile su njihovu nedovoljnu antibakterijsku aktivnost u odnosu na česte kirurške infekcije. Učinkovitiji su preparati nove generacije antiseptika: jodopiron, natrijev hipoklorid i dioksidin.
Fizikalne terapije
Liječenje gnojnih rana fizikalnim metodama liječenja (kvarciranje, ultrazvučna kavitacija, UHF, hiperbarična oksigenacija) značajno slabi gnojni proces. Korištenje visokoenergetskog (kirurškog) lasera omogućuje isparavanje gnoja i nekrotičnog tkiva te postizanje potpune sterilnosti.
Tretman u fazi regeneracije
U drugoj fazi provodi se protuupalni tretman, štite se nastale granulacije, potiče regeneracija stanica i tkiva. Za očuvanje granulacija koriste se vodotopive protuupalne masti i masti na bazi masti. Možete koristiti biljne pripravke: ulje krkavine i šipka, sokove aloe i Kalanchoe. Korištenje niskofrekventnog (terapeutskog) lasera znatno će ubrzati proces regeneracije.
Tretman u fazi epitelizacije i stvaranja ožiljaka
U završnoj fazi liječenja potrebno je ubrzati proces ožiljkavanja rane. Tome doprinose ulja šipka i krkavine, troxevasin mast i terapeutsko lasersko zračenje.
Zaključak
Liječenje gnojnih rana je dugotrajan proces. Treba ga shvatiti ozbiljno i, ako je moguće, izbjegavati.